Kurs nam je prema otoku Iosu. Ios je poznat po Homerovom grobu i to nam je cilj za pogledati. Poznat je i po hipijima od kojih mnogi i danas žive tamo, a bije ga glas da je pravi party-island. Motoriramo i u rano subotnje popodne uplovljavamo u luku i vežemo se uz obalu. Sam grad Ios je gore na brijegu. Rentamo skutere i šturaaa.
Prvo smo na vrh brijega posjetili antički amfiteatar, okružen mnogim vjetrenjačama. Iako su u lošem stanju, vjetrenjače izgledaju efektno i jedan su od mnogih suvenira koji možete svugdje kupiti.
Što je najbolje, na kraju Homerov grob uopće nismo vidjeli. Faca gdje smo rentali skutere, uputio nas je na neku ruinu iz bizantskog razdoblja - Paleokastro. Veli on da je to vrijedno vidjeti, a Homerov grob da ćemo tako i tako kasnije stići pogledati jer je usput. I tako smo mi po lijepoj asfaltiranoj cesti dva sata potrošili da dođemo do toga. Još pola sata hodanja po kamenim pločama uređenom putu do vrha gdje su famozne zidine. Razočaranje - pa kornatska Tureta je velegrad za ovo. Ne umanjujući punu vrijednost lokaliteta, jer doista ne poznamo povijest toga, previše vremena smo potrošili za vidjeti tri zida rukom slaganog kamena i bizantsku crkvicu. Brzo štura prema Homerovom grobu, ali put nas vodi skoro natrag do luke, pa desno na beskrajni makadam. Na kraju ostavši na tom makadamu u mraku, usred pustoši, kilometrima od grada, zadnje kapljice goriva Vedran i ja ostavljamo za povratak do luke. Eto još dobrog razloga da dođemo i drugi put, iako ne vjerujem da i sam Homerov grob nije ništa drugo nego - hrpa kamenja. U mjestu obavezna pivica, opuštanje i famozni gyros (i nije nešto...), prije polaska.
Uske uličice, sve u bijelo pofarbano, mali dućani, mali ljudi...Malo nam je već dosta te bjeline.
Ios luka
Ios grad
Na putu prema amfiteatru
Dok smo bili tamo baš se održavala proba antičke tragedije...
Vjetrenjače nakon jakog vjetra - njače
Paleokastro koji smo mijenjali za Homerov grob
U subotnje predvečerje odlazimo prema rtu Sounion. Motor cijelo vrijeme, vjetra nema. Za vrijeme gvardije, usred noći, pola sata nas prati jato dupina. Svugdje su oko broda, skoro da ih možemo doticati s pramca.
Prednji kraj...
...zadnji kraj
Tokom jutra vučemo panulu, a kako sam ostao bez ijedne varalice, što mojom greškom, što zbog smeća po moru, napravio sam varalicu po Vedranovom uputstvu. Pet centimetara šarenih niti od rascufanog šarenog brodskog konopa, svezanih u mali svežanj i stara trohaklica ukamuflirana u to.
Na možda 1 nm od rt-a približio nam se policijski tj. brod obalne straže i počeo kružiti oko nas...jedan, dva kruga. Nemamo ribolovnu dozvolu, pa nije valjda zbog toga. A možda ni ne vide štap tješimo se. Ostavljamo ga gdje je, kad odjednom zvuk kočnice na roli - nešto vuče. A obalna straža i dalje kruži...Glumimo mirnoću. I tako došao flaks do kraja, napeo se i puk - ode sve. Baš pred njihovim očima vuć ribu, nije pametno. Ubrzo i gliser obalne straže lagano ode sve dalje od nas. Je li bila riba ili smeće nećemo nikad znati.
Na rtu Sounion sidrimo u pješčanoj uvali i krećemo pogledati antički hram posvećen bogu mora - Posejdonu. To je onaj koji nam je htio apcigati plahtu.
Prilaz rt-u
Posejdonov hram
Povratak na brod
Taverna u uvali
Nakon razgledavanja, fjaka, šetnja po plaži, famozni Mythos u obalnom restorančiću i naravno kupanje! Razgolićena kupačica na plaži vraća nam sjećanje na ljeto. A onda kurs jugozapad - do Hydre opet motoriramo jer vjetar je zakazao. Eol spava ili je na godišnjem. Zato barem jedrima pomažemo motoru, čim su uvjeti za to. Na Hydru stižemo u nedjelju kasno navečer. Kratko noćno razgledavanje i drugo spavanje na vezu.
Hydra - riva by night
Ujutro razgledavamo grad koji je kao ostao u 19. stoljeću. Nema asfalta, nema auta, skutera, mopeda i motokultivatora, samo mule i magarci (i ljudi naravno...). Magarci ko magarci - rade sve i svašta po tlu, ali vrijedan vlasnik brzo to pokupi lopaticom i metlicom tako da ulice ostaju čiste. U luci sve je puno ribarica, prodaje se riba, pristaje trajekt, ali kroz rampu ne izlaze auti. Sve se prevozi životinjama i ručnim kolicima - čak i pijesak za gradnju. Vidi se jaka pomorska i ribarska tradicija, tu je pomorska akademija i pomorski muzej koji je nažalost zatvoren.
Naspavana ekipa
LKW na Hydri
Kultura
Čekanje na ukrcaj
Oslobodio otok pa sad prodaje trlje
Od svih mjesta Hydra mi je nekako najčudnija...najljepša...ma lijepi su i "pravi" grčki otoci - Cikladi, ali možda zbog arhitekture koja podsjeća na naš dio mediterana, budi nostalgiju pa je to to. Nema više onih bijelih kućica na "četiri kanta", kao na otocima. Prevladava gradnja od prirodnog kamena. Tu i tamo koji šporki kantun...
Vidi se da prkosno čuvaju svoje. Platili mi tako naše gyrose i očekujemo račun...ali naši euri idu svi u jednu veliku pletenu košaricu koja je tu vidi se odavno. Na blagajni prašina. Ostatak također dobivamo iz te košarice. I to sve od čovjeka koji nam je istim rukama zamatao gyrose.
I oni su u Europskoj zajednici. A mi kao nismo još dovoljno dobri za EZ, ne valja domaće sir i vrhnje...brus. Hoće nam uništit karakter da bi dobili tržište! Svaka čast grcima.
Nakon razgledavanja krećemo prema Korintskom prolazu. Opet će nas olakšat za 130 EUR, ali kako vjetra nema, obilazak Peloponeza, pa još na motor, nije dobar izbor. Već smo se sjetili i naših osobnih obaveza - posla na koji se ipak moramo vratiti idućeg tjedna, osim ako neki dobri sponzor ne učini da plovimo za "džabe" sve dalje i dalje...
Opet pred Korintom, ali s južne strane
Ponedjeljak navečer - na ulasku u Korintski prolaz čekamo na znak da je slobodno, kad se u polutami, kao iz tunela pojavi brod koji izgleda kao da je on taj koji je proširio prolaz prema svojoj širini.
Ima jedva koji metar lijevo i desno do obale.
Došao red i na nas - prošli kroz Korintski kanal i evo nas u dugom Patraškom zaljevu koji opet prolazimo noću.
...nastavak na četvrti dio